Danima ne spavam od kako mi je rekao za to. Rekao mi je da mu neko preti ubistvom. Nocima lezim i razmisljam, sta ako se to desi? Sta ako se to desi osobi koju volim vise od zivota? Sta cu onda? U glavi mi se vrti samo jedno, kako to da sprecim. Kako kad ne znam nista od tome?! Ne znam ni ko, ni kad ni zasto. Danas sam se malo smirio, ali mi je jutros trazio moj jmbg.. Pitao sam zasto. Rekao mi je, osigurao sam se, u slucaju moje smrti pare idu tebi. Prebledeo sam, da li je to neka naznaka? Da li se nesto desava? Opet je pokrenuo nemir u meni.. Poceo sam pre neku noc mracno da razmisljam. Isao sam na to, ako se to desi, a ja ne budem mogao da sprecim postacu neka vrsta mracnog osvetnika. Lovicu ih sve dok ih ne nadjem, a onda cu da ih ubijem. Umrece u najvecim mukama! - Odlomak iz moje neke "price"- Sad, da li nas strah tera da razmisljamo mracno, da li on ubacuje to u nas, ili smo to oduvek imali.. Samo je bilo potrebno nesto da ga pokrene??
Buducnost.. Kakva li ce biti? To je pitanje na koje svako zeli da zna odgovor.. Ali no can do.. Kakav bi nam zivot bio da znamo buducnost?? 99% sam uverena da ne zelim da znam.. Ne volim iznenadjenja, ali iznenadjenja koje nam zivot pruza uvek sa sobom nose dobru pouku... Kao dete sam mastala o svom zivotu kad porastem, i ispostavilo se da je vecina i bila takva.. Volim da mastam, i dan danas.. To je nesto sto niko ne zna, niko ne moze da pokvari, nas mali svet u kom uzivamo.. Bar ja.. U mojoj masti je u poslednje vreme samo on.. Pre je to bilo nesto drugo, ali se pojavio on.. Osoba koja nema skoro nista sto sam mislila da moze da me privuce.. Totalno smo razliciti, ali kako kaze minus i plus idu zajedno.. Da sam ga srela na ulici pomislila bih Boze kakva budala.. I jesam to pomislila kad sam ga prvi put videla.. Nisam obracala paznju na njega uopste.. Bio mi je antipatican.. Tako je sve i pocelo.. Izlazila sam u kafic u koji on stalno ide i vidjala ga skoro svaki put kad sam bila tamo.. Upoznali smo se, jer se on druzi sa mojim drustvom.. Onda je pocelo.. Svaki put kad sam ga videla osetila sam blagu drhtavicu, a kad bi prosao pored mene sva bi pocrvenela od stida.. Ponasala sam se kao zaljubljena klinka, ali to je bila samo simpatija.. Jedan dan smo svi sedeli zajedno, a on je sedeo pored mene.. Rekao je drugu da mu donese led.. I poceo je da ga ubacuje meni u majcu.. Totalno detinjasto ako mene pitate, ali tad je bilo slatko.. Nije znao kako drugacije da mi pridje.. Bar je tako rekao.. I tu je sve pocelo.. Vidjali smo se, ali samo prijateljski i to samo u tom kaficu.. Zadnji put sam ga videla pre nedelju dana.. Svako vece ga vidjam, ali u masti.. Zvao me je juce da dodjem u sredu u taj kafic, ali ne mogu idem iz grada na nedelju dana.. Mislim da na kraju od nas nece biti nista, ali zahvalna sam mu zbog lepih veceri koje mi je pruzio...:) Volela bih samo da ga upoznam malo bolje, da znam kakav je kad drustvo nije tu.. Pitam se da li bi mi se svidelo ono sto bi videla.. Da li je on zaista onakav kakav mislim da jeste ili je to sve samo plod moje maste....
2h i 26min do pocetka "smaka sveta".. Da li vecina zaista misli da ce se to desiti?? Ja iskreno mislim da to nije moguce. Nije Bog stvorio svet da bi ga za jedan dan unistio. I po nekoj logici, on nije unistitelj. Ljudi su uvek govorili imajte vere.. Zasto je sad nemaju?? Zasto je sve tako komplikovano? Zasto sve ne moze da bude kao pre?? Kada su sitnice bile dovoljne da nas ucine srecnim... Ljudi su bili srecniji i sve je bilo dosta jednostavnije.. Znam da se vremena menjaju, ali zasto ovim smerom, zasto ne nekim boljim, srecnijim, laksim...?? Pre su ljude zadovoljavale MALE stvari, danas retko sta moze da ih zadovolji. Ovo moje pisanje sad ide iz jedne krajnosti u drugu, ali kad realno pogledamo sve je krenulo nizbrdo.. Zasto jednostavno ne mozemo svi da budemo jednaki. Znam da ne mozemo, da mora neki balans da postoji, ali je l' mora da postoji razlika u ovolikoj meri? Zasto deca ne budu deca, a odrasli da budu odrasli. Pre se znalo zena je domacica, brakovi su duze trajali.. A danas.. Ljudi, ma i deca. Od 10-60 imaju fb, kompjutere, oblace se onako kako ne prlilici njihovim godinama.. Devojke ili ti devojcice od po 13 pa nadalje se oblace sve groznije i groznije. Sve veci deklotei, vece stikle, uze ili plice pantalone. U Novom Sadu se 15% devojaka bavi laksom mada mogu da kazem samo prostitucijom.. Ali nije to samo u Novom Sadu, ima toga po celoj Srbiji.. Deca kao da vise nisu deca.. Nema igranja po ulicama, nema decijih igara.. Nema one prave skrome decije radosti. Oni sad vise na drustvenim mrezama, izlaze, vracaju se kasno kuci, piju.. Tu su i narkotici.. Ja sam eto naprimer sa 14 smela do 9-9:30 da budem napolju. A danas taj uzrast dolazi cak i u 5 ujutru kuci. A roditelji ja ne znam, kao da su slepi.. Kao da sami kvare svoju decu.. Preokupirani su svojim izgledom, svojim nekim "zivotom".. Svi smo svesni kakvo je danas vreme, pa cak i oni.. Ali njima je tako lepo, ne razmiljaju o tome kakve posledice mogu da se dese. A za skolu necu ni da pricam, ne mogu.. Suvise je strasno. Suvise.. I ovo sve sto sam iskuckala je strasno, ali kako kazu papir, pff pre je bio papir, sad je kompjuter ili blog u ovom slucaju to lakse podnosi.. Ljudi daju kljucni balans izmedju podnosljivog i dobrog, i haoticnog i sjebanog.. Tako da mozda sve i treba ovako da bude, tj taj smak sveta.. I da onda pocne neko ovo doba za neke bollje ljude.. Cast izuzecima, kojih je malo..